Kao što svaki vlasnik kućnog ljubimca zna, razvijate izrazitu emocionalnu vezu sa svojim odabranim životinjskim pratiocem. Razgovarate sa psom, prigovarate hrčku i pričate tajne svog papagaja koje nikada ne biste nikome drugom rekli. I, dok dio vas sumnja da bi cijeli poduhvat mogao biti potpuno besmislen, drugi dio vas se potajno nada da će vaš voljeni ljubimac nekako razumjeti.
Ali šta i koliko životinje razumiju? Na primjer, znate da životinja može osjetiti zadovoljstvo, ali da li doživljavaju humor? Može li vaš krzneni medvjedić razumjeti šalu ili prigušiti smijeh kada vam padne težak predmet na nožni prst? Da li se psi ili mačke ili bilo koja životinja smiju na isti način na koji se mi smijemo? Zašto se smijemo? Razlozi zbog kojih su ljudi razvili smijeh su pomalo misterija. Svaki čovjek na planeti, bez obzira na jezik kojim govori, to radi i svi to radimo nesvjesno. To jednostavno izvire iz dubine nas i ne možemo si pomoći da se to dogodi. Zarazno je, društveno i nešto što razvijemo prije nego što možemo govoriti. Smatra se da postoji kako bi pružio element povezivanja među pojedincima, dok druga teorija tvrdi da je prvobitno nastao kao zvuk upozorenja kako bi se istaknulo neskladno, poput iznenadne pojave sabljozubog tigra. Dakle, iako ne znamo zašto to radimo, znamo da to radimo. Ali da li se životinje kikoću, a ako ne, zašto ne?
Drski majmuni Razumljivo je da, budući da su nam najbliži životinjski srodnici, čimpanze, gorile, bonoboi i orangutani izražavaju zadovoljstvo tokom jurnjave ili kada ih neko golica. Ovi zvukovi uglavnom podsjećaju na dahtanje, ali zanimljivo je da majmuni koji su nam bliži srodnici, poput čimpanzi, pokazuju vokalizacije koje se najlakše identificiraju s ljudskim smijehom nego udaljenije vrste poput orangutana, čiji veseli zvukovi najmanje podsjećaju na naše.
Činjenica da se ovi zvukovi emituju tokom stimulusa poput golicanja sugerira da se smijeh razvio prije bilo kakve vrste govora. Izvještava se da je Koko, poznata gorila koja je koristila znakovni jezik, jednom prilikom zavezala pertle svog čuvara, a zatim je pokretom ruke rekla "potjeraj me", potencijalno pokazujući sposobnost zbijanja šala.
Kukurikajuće vrane Ali šta je s potpuno drugačijom granom životinjskog svijeta poput ptica? Svakako je viđeno nekoliko pametnih imitatora ptica, poput ptica majna i kakadua, kako oponašaju smijeh, a poznato je čak i da neki papagaji zadirkuju druge životinje, s izvještajima o jednoj ptici koja je zviždukala i zbunjivala porodičnog psa, isključivo radi vlastite zabave. Poznato je da vrane i drugi vranci koriste alate za pronalaženje hrane, pa čak i vuku repove predatora. Mislilo se da je to isključivo da bi ih odvratili dok kradu hranu, ali sada je to viđeno kada nema hrane, što sugerira da je ptica to radila samo iz zabave. Dakle, moguće je da neke ptice imaju smisao za humor i da se čak i smiju, ali to još nismo uspjeli identificirati.
Zvjerski humor Poznato je i da se i druga stvorenja smiju, poput pacova, koji 'cvrkuću' kada ih se golica na osjetljivim područjima poput potiljka. Čini se da delfini ispuštaju zvukove radosti dok se igraju, kako bi sugerirali da to ponašanje nije prijeteće za one oko njih, dok slonovi često trube dok se igraju. Ali praktično je nemoguće dokazati da li se ovo ponašanje može uporediti sa ljudskim smijehom ili je to samo zvuk koji životinja voli proizvoditi u određenim situacijama.
Mržnja prema kućnim ljubimcima Pa šta je s kućnim ljubimcima u našim domovima? Jesu li oni sposobni da nam se smiju? Postoje dokazi koji ukazuju na to da su psi razvili vrstu smijeha kada se zabavljaju, a koji podsjeća na prisilno dahtanje koje se razlikuje po zvučnoj teksturi od redovnog dahtanja koje se koristi za kontrolu temperature. S druge strane, smatralo se da su se mačke razvile tako da uopće ne pokazuju emocije kao faktor preživljavanja u divljini. Predenje očigledno može ukazivati na to da je mačka zadovoljna, ali predenje i mijaukanje se također mogu koristiti za označavanje niza drugih stvari.
Čini se da mačke također uživaju u raznim nestašnim ponašanjima, ali to bi mogao biti samo pokušaj privlačenja pažnje, a ne pokazivanja njihove humoristične strane. Stoga, što se tiče nauke, čini se da mačke nisu sposobne za smijeh i možete biti utješni saznanjem da se vaša mačka ne smije vama. Iako, ako bi ikada stekle tu sposobnost, sumnjamo da bi.
Ovaj članak je preuzet iz BBC vijesti.
Vrijeme objave: 19. oktobar 2022.